Magnetni nosači barijera pogodni su za neka kućišta električnih rasklopnih postrojenja, naročito za privremene vizuelne barijere pričvršćene za čiste, ravne čelične površine. Pogodnost zavisi od kompatibilnosti materijala kućišta, dovoljne sile držanja u stvarnom smeru opterećenja i položaja koji čuva električne razmake i omogućava rad opreme. Sam podatak o deklarisanoj sili privlačenja magneta ne može da potvrdi da li je takvo rešenje prihvatljivo.
Namena barijere određuje njena ograničenja. Privremeni ekran upozorenja izvan zatvorenog ormara postavlja drugačije zahteve od unutrašnje barijere namenjene sprečavanju kontakta s delovima pod naponom.Magnetni nosač obezbeđuje pričvršćivanje; on ne predstavlja električnu izolaciju, zaštitu od električnog luka niti odobrenu zamenu za komponentu kućišta. Kada barijera ima zaštitnu funkciju, za ceo sklop i način njegove ugradnje potrebna je prateća tehnička dokumentacija.
Spoljna vizuelna barijera može da označi ograničenje pristupa ili da odvoji prostor za održavanje, a da ne postane deo sistema električne zaštite rasklopnog postrojenja. Magnetno pričvršćivanje je praktično rešenje kada su površina za montažu i očekivana opterećenja odgovarajući. Barijera ipak mora ostati na predviđenom mestu pri predvidivim smetnjama, uključujući kretanje u blizini, strujanje vazduha iz ventilacije i slučajan dodir.
Barijera postavljena unutar odeljka otvara druga pitanja. Njen pribor za pričvršćivanje zauzima prostor u blizini provodnika, izolacije, zaslona i pokretnih mehanizama. Odvojeni magnet ili čelični nosač mogli bi da postanu slobodan provodni predmet. Čak i ako za materijal barijere postoje dokumentovani dielektrični podaci, oni se ne odnose automatski i na način pričvršćivanja.
Poseban oprez potreban je kod zamenskih poklopaca, unutrašnjih pregrada i komponenti povezanih sa zadržavanjem električnog luka. Njihovo pričvršćivanje utiče na ponašanje opreme u uslovima koji znatno prevazilaze uobičajeno rukovanje. Zamena propisanih pričvršćivača magnetima menja postojeće rešenje i zahteva izričito odobrenje proizvođača opreme. Jednostavno uklanjanje nije dovoljan razlog za takvu zamenu.
Paneli od ugljeničnog čelika s premazom mogu biti odgovarajuće površine za montažu, ali debljina, oblik i završna obrada utiču na spoj. Vrednosti sile držanja magneta utvrđuju se pod određenim ispitnim uslovima. Tanka vrata ormara, zakrivljen panel ili debeli premaz stvaraju drugačije magnetno kolo od ravne ispitne ploče. Snažno privlačenje pri postavljanju ne pokazuje kolika je rezerva sile tokom rada.
Aluminijumska i nemetalna kućišta ne omogućavaju direktno magnetno pričvršćivanje. Nerđajući čelik treba pažljivije identifikovati: neke vrste su jako magnetne, dok druge pokazuju slabu ili zanemarljivu privlačnost. Jednostavan test privlačenja pokazuje da li reakcija postoji, ali ne može da utvrdi upotrebljivu nosivost.
Dodavanje čelične podložne ploče menja konstrukciju. Sama ploča mora biti sigurno pričvršćena, a njen položaj ne sme da naruši zaštitne funkcije kućišta. Čelična ploča sa samolepljivom podlogom prenosi problem pričvršćivanja na lepak, premaz i podlogu ispod njega. Njena svojstva više ne određuje samo magnet.
Važno je i stanje površine. Izdignute oznake, spojevi, rđa i neravnomeran premaz onemogućavaju potpuno naleganje. Ulje ili kondenzacija smanjuju otpor klizanju. Zaštitna gumena obloga može da poveća trenje i ograniči ogrebotine, ali dodatno rastojanje od čelika utiče na magnetnu privlačnost. Zato se ceo nosač mora proceniti sa postavljenim kontaktnim slojem koji će se koristiti.
Objavljena vrednost sile privlačenja obično opisuje odvajanje upravno na određenu čeličnu površinu. Nosač koji drži barijeru na vertikalnom zidu ormara često trpi najveći deo opterećenja paralelno s tom površinom. Otpor klizanju nadole tada zavisi i od trenja između kontaktnih površina, kao i od magnetne sile privlačenja.
Geometrija barijere uvodi dodatnu razliku. Nosač koji izlazi izvan ravni ormara stvara polugu. Povlačenje za spoljnu ivicu ekrana može da odvoji jednu stranu magneta od čelika, pa dođe do otpuštanja pri opterećenju znatno manjem od navedene direktne sile privlačenja. Lagana, široka barijera izložena strujanju vazduha može zahtevati više od teškog, kompaktnog panela postavljenog blizu površine za montažu.
Više magneta ne znači nužno da se opterećenje ravnomerno raspoređuje. Male razlike u poravnanju, ravnosti panela ili krutosti nosača mogu dovesti do toga da jedan nosač preuzme najveći deo sile. Kada se pomeri, susedni nosači naglo preuzimaju veće opterećenje. Sabiranje pojedinačnih deklarisanih sila privlačenja daje nepouzdanu procenu nosivosti sklopa.
Korisni prateći podaci obuhvataju deklarisani smer opterećenja, debljinu referentnog čelika, završnu obradu površine, temperaturni opseg i geometriju montaže. Provera treba da odražava stvarnu planiranu ugradnju, uključujući masu barijere i predvidive smetnje. Svaka praktična procena u blizini rasklopnog postrojenja mora se odvijati u okviru odobrenog radnog postupka, uz kontrolu električnih opasnosti pre početka montaže ili ispitivanja.
Treba porediti kompletna rešenja za pričvršćivanje koja obavljaju istu funkciju barijere. Svaki način postavlja različite zahteve pred kućište i nudi drugačiji odnos između mogućnosti uklanjanja i pouzdanog mehaničkog zadržavanja.
Magnetno pričvršćivanje ima jasnu prednost kada je potrebno često uklanjanje, a u kućištu se ne mogu praviti nove rupe. Pozitivno mehaničko pričvršćivanje postaje pogodnije kada bi pomeranje izložilo opasne delove ili kada barijera mora da ostane postavljena duže vreme. Pre bilo kakve izmene kućišta treba razmotriti postojeće tačke za pričvršćivanje koje je odobrio proizvođač.
Čak i mehanički siguran nosač može biti postavljen na neprihvatljivom mestu. Provodni magneti, čašice, nosači i pričvršćivači moraju da očuvaju električne razmake propisane za opremu. Procena treba da obuhvati ceo sklop, uključujući krajeve pričvršćivača i svako pomeranje koje nosač dopušta. Izolacioni list ne čini provodni pribor u blizini električno nevažnim.
Razmak je važan i sa mehaničkog stanovišta. Vrata moraju pravilno da se zatvaraju i zabravljuju; zasloni, mehanizmi za izvlačenje, ručke i blokade moraju imati pun hod. Pričvršćivanje barijere na vrata znači da se ona pomera svaki put kada se vrata otvore. Spoj koji deluje stabilno dok je ormar zatvoren može da se zarotira, sklizne ili sudari sa susednom opremom tokom rada.
Ventilacioni otvori i elementi za rasterećenje pritiska moraju ostati slobodni. Prekrivanje rešetke menja protok vazduha, dok barijera postavljena preko predviđenog izlaznog puta može da ometa projektovanu reakciju opreme. Pri izboru položaja na tim mestima treba se rukovoditi dokumentacijom opreme.
Magnetna polja mogu biti važna i u blizini uređaja osetljivih na magnetizam, uključujući neke senzore i sklopne komponente. Kompatibilnost zavisi od uređaja i rastojanja; ne postoji univerzalno pravilo o razmaku koje važi za svako kućište. Ako dokumentacija ne razrešava mogući uticaj, izbor druge lokacije ili načina pričvršćivanja izbegava oslanjanje na nepotvrđenu pretpostavku.
Privremeni nosači se često premeštaju s jednog ormara na drugi, pa rešenje prihvaćeno na jednom kućištu ne treba automatski primenjivati na drugom. Paneli sličnog izgleda mogu se razlikovati po materijalu, debljini, premazu i krutosti. Čak i unutar jednog niza ormara, vrata i fiksni deo okvira mogu pružiti znatno različite uslove za pričvršćivanje.
Na magnetnim kontaktnim površinama nakupljaju se i gvozdene čestice. Zarobljene čestice sprečavaju potpuno naleganje i grebu premaz pri ponovnom postavljanju. Oštećen premaz stvara potrebu za održavanjem, naročito u prisustvu vlage. Zato pregled nosača obuhvata kontaktnu površinu i zaštitnu oblogu, kao i nosač i pričvršćivače.
Temperaturna ograničenja važe za ceo sklop. Magnet, zaštitna podloga, spojene komponente i materijal barijere mogu imati različite radne granice. Treba obratiti pažnju na lokalne uslove u blizini zagrejanih panela ili ventilacionih izlaza, čak i kada je temperatura u prostoriji prijatna. Izloženost spoljašnjim uslovima dodatno uključuje vlagu, koroziju i opterećenje vetrom.
Sigurnosna sajla može da ograniči posledice odvajanja samo ako su njeno sidrište i putanja odgovarajući. Nepropisno postavljena provodna sajla u blizini delova pod naponom stvara novu opasnost, a duga sajla može da dozvoli da barijera udari u opremu. Sekundarno osiguranje zahteva zasebno definisanu funkciju i detalje ugradnje.
Najkorisnija dokumentacija povezuje nosač sa konkretnom barijerom i kućištem. Kataloška vrednost sile magneta ostavlja previše nepoznatih uslova ugradnje. Crtež sklopa treba da prikaže razmak između nosača, dimenzije barijere, odstupanja, kontaktne površine i odnos prema obližnjim elementima opreme.
Namena barijere treba da bude jednako jasno navedena. „Privremeno vizuelno razdvajanje“ i „zaštita od kontakta s delovima pod naponom“ zahtevaju različite dokaze. Ako se tvrdi da barijera pruža električnu zaštitu, odgovarajuća dokumentacija treba da obuhvati kompletno zaštitno rešenje i uslove njegove upotrebe. Dielektrično ispitivanje samo materijala barijere ne dokazuje pouzdanost pričvršćivanja, stabilnost ni zaštitu oko njenih ivica.
Kriterijumi prihvatanja treba da opišu šta se smatra otkazom tokom provere: klizanje, rotacija, delimično odvajanje, trajna deformacija ili pomeranje koje smanjuje propisani razmak. To je korisnije od neformalnog utiska da je magnet dovoljno snažan. Procena treba da uzme u obzir i posledice otpuštanja jednog nosača, posebno kada bi preostali deo sklopa mogao da se zanjiše prema opasnim delovima.
Magnetno pričvršćivanje je razuman izbor kada ga namena barijere dopušta i kada je na ugrađenom sklopu potvrđeno dovoljno pouzdano zadržavanje bez ometanja kućišta. Nerazjašnjena zaštitna funkcija, neodgovarajuća podloga ili neproveren put opterećenja razlog su da se odabere odobreno mehaničko pričvršćivanje ili nezavisno rešenje barijere. Odluka treba da se odnosi na konkretno kućište i geometriju ugradnje; premeštanjem iste barijere na drugo mesto nastaju novi uslovi montaže koje treba proceniti.
Preporučeno


